30.03.2020

Crnogorke – karijatide svoje porodice i svog društva

Pripremila: Zorica Radenović

 

Crnogorke su oduvijek bile stubovi svojih porodica i svog društva. Zbog prestrogog patrijahalnog odnosa, one su kroz istoriju nerijetko nepravedno tretirane. Živjele su u društvu koje je vjekovima oblikovao rat i u kom je vladao kult muževnosti, čojstva i junaštva. Uloga žene je bila da služi mužu, pa se shvatanja Crnogorke nijesu razlikovala od onih koje je imao njen otac, brat ili suprug. Zbog toga je i ona isticala neprikosnoveno prvenstvo muškarca.

 

Crnogorke su svojom duhovnom snagom i ljepotom inspirisale mnoge  pjesnike i pisce da stvore najljepše stihove i priče o njoj. O njima je pisano kao o ratnicama, ljepoticama, ženama od kamena, gorskim vilama, nježnim majkama. Bile su inspiracija i mnogim slikarima.

 

Jedna od etičkih osobina Crnogorki bila je duboko i iskreno poštovanje prema muškarcu; ocu, bratu, mužu ili sinu.

 

Jovan Cvijić opisao je Crnogorku na sljedeći način: „Kad ove žene nisu sasvim utučene bedom mučnog života, nesporno su najotmeniji tip južnoslovenske žene... Jedva da gde ima žena, seljanki iz prostog naroda, koje bi bile sa više vrlina i prirodno otmenije nego što su Crnogorke.”  

 

 

 

SRNE I LAVICE

 

Marko Vujačić u svom djelu „Znamenite Crnogorke u narodnom pamćenju“ piše da su Crnogorke žene od kamena. „Njihova lica su bila posebne divlje ljepote, nosile su u sebi snagu i ćutanje kamena, na njima su počivale kuće, narod i slava i hrabrost Crnogoraca. Muškarci su bili zaduženi za odbranu časti i slobode, a one za sve ostalo, za svijeću u domu, za vatru na ognjištu, za toplinu koja grije i okuplja, za gajenje slobodarskog duha u djeci“.

 

U nastavku Vujačić dodaje:

 

Crnogorke su svojom ljepotom podsjećale na srne a hrabrošću i neustrašivošću na lavice, uvijek spremne da svojim životom zaštite one koje vole.“

 

Ni briljantni um balkanskog pjesnika Petra II Petrovića Njegoša nije odolio čarima Crnogorke, koju je opisao u najljepšim ljubavnim stihovima „Noć skuplja vijeka“:

 

„Sovršenstvo tvorenija, tainanstvene sile bože,

Ništa ljepše nit je kada niti od nje stvorit može“ 

 

 

RODILA SE ZMIJA

 

Rođenje ženskog djeteta u crnogorskoj porodici smatralo se neuspjehom. Ženskoj djeci niko se nije radovao, dok se rođenje sina obavezno slavilo. Rođenje ženskog djeteta u staroj Crnoj Gori tretiralo se kao nesreća. Kada bi se rodila ćerka u Crmničkoj nahiji, ljudi bi govorili „rodila nam se zmija“. Odomaćena je i poslovična izreka „ne valjaš koliko đevojčica“. Rođenje muškog potomka značilo je produžavanje porodične loze, te dobijanje još jednog vojnika za odbranu zemlje od tuđina. Porodica sa više sinova bila je posebno cijenjena i poštovana, a kuće bez muške djece nazivane su „prazne kuće”,  „pustoš”,  „iskopane kuće” i slično.

 

Od rane mladosti, Crnogorke su radile brojne teške poslove: plele su, čuvale stoku, radile na njivi, sakupljale sijeno, donosile vodu i drva. Dok je dužnost njene braće i oca bila da brane otadžbinu, ona je održavala unutrašnju stabilnosti porodice.

 

 

TUĐA VEČERA

 

Već između četrnaeste i osamnaeste godine djevojke su prelazile u domove nove porodice. Udaja Crnogorke značila je dolazak u tuđu kuću i stavljanje u službu nove porodice, kao i  prihvatanje najtežih poslova na sebe. Osim emocionalne, ona gubi vezu sa porodicom (rodom) i postaje „tuđa večera“, a njene obaveze se nijesu mijenjale ni u danima trudnoće. Često bi se žena porodila na njivi, kopajući ili žanjući žito, negdje na putu, ili u šumi kada bi išla po drva.

 

Običajno pravo nalagalo je da ćerke dobijaju nasljedstvo samo ukoliko nijesu imale braće, inače bi otac jedino kroz miraz davao imovinu ćerki. Brak Crnogorke se obično ugovarao od strane dviju porodica - njene i njenog budućeg muža.

 

Kada je obrazovanje u pitanju, školovanje ženske djece nije se ni uzimalo u obzir u staroj Crnoj Gori, ali ni zadugo kasnije. Početak obrazovanja Crnogorki vezan je za osnivanje Djevojačkog instituta carice Marije 1869. na Cetinju.

 

 

CRNOGORKE DANAS

 

Donošenjem Prvog posljeratnog Ustava Jugoslavije 1946. godine, žene Crne Gore zakonski su stekle ravnopravost. U XXI vijeku jačaju svoju fininsijsku nezavisnost i postaju manje ekonomski zavisne od muškaraca. Nove generacije se obrazuju, zarađuju novac, razvijaju svoja znanja i vještine, a sve češće se odlučuju i za učešće u društvenom i političkom životu.

 

Međutim, u praksi jednakost žena i muškara još nije postignuta. Iako je Crna Gora napredovala u vezi sa učešćem žena u poltici, potrebni su dodatni napori neophodni kako bi one bile prisutnije u političkim partijama, izvršnoj, zakonodavnoj i sudskoj vlasti. Ravnopravnost žena i muškaraca danas predstavlja jedan od najvažnijih segmenata u reformskim procesima svih modernih demokratija.

 

Možda je odgovor na pitanje, zašto Crnogorke još uvijek nijesu postigle tu jednakost, u modelu ponašanja koji se, s generacije na generaciju, prenosi na nesvjesnom nivou, te savremene Crnogorke donošenje važnih odluka i dalje prepuštaju muškarcu.

 

 

Ako želiš da naučiš više o novinarstvu

Prijavi se za učešće u radionici

Kontakt