19.11.2019

Ivona Medigović: Zalivanje Budve u beton!

" Čujete li kako im se žali na sve što je dočekala? Ili smo ogluvjeli, pa sve što čujemo je zveket metalnih kovanica i šuškanje papirnih novčanica".

 

Piše: Ivona Medigović 

Gospodo, molim Vas, dosta je bilo kiča i šunda, ovo je Budva, Kadmova ljepotica!


Naša ljepotica!


Ne kradite joj ljepotu i dušu, ne odnosite je u nepovrat. Ne zalivajte je u beton, ne gasite joj srce što u kršu svome živo kuca. Njen je krš topao, skladan svojoj ljepotici, oni priliče jedno drugom. Žao mi je, gospodo, Vaš beton to nikada neće biti.

 

Imajte srca, ne oduzimajte joj ono što joj je od prirode dato, što joj čini dušu i prirodnu ljepotu.

 

Ne kačite maske na njeno toplo lice, one su hladne i vještačke - sve ono što ona nije, niti je ikada bila.

 

Ne dirajte nam preostale palme, zelenilo i parkove, tu se djetinjstva odvijaju, generacije odrastaju, prijateljstva spajaju i ljubavi rađaju. Ne tjerajte nam ptice što u tim krošnjama stanuju, ni djecu što u tim parkovima treba da caruju.

 

Ne rastužujte nam našu Budvu.

 

Bageri su joj izbrazdali lice i prokrčili put suzama. Dobila je bore (i to ne smijalice), ali i dalje nam se smiješi i grli nas tako, ukočena u plastičnom pakovanju svega što nije.

 

Puca po šavovima, nakrivila se ranjena, da me pitate ne bih znala šta je drži na nogama (da se ne uruši u urliku povrijeđenog velikana).

 

Naša je ljepotica antička, popločana istorijom i pričama drevnim. Vjekovima je miluje sunce i talasi Jadranskog mora. Stari njeni prijatelji.

 

Čujete li kako im se žali na sve što je dočekala? Ili smo ogluvjeli, pa sve što čujemo je zveket metalnih kovanica i šuškanje papirnih novčanica.

 

Ne tuži, Budvo, ljepotice, ima nas koji te volimo!

 

Povrijeđena, još nam se smiješiš. Mi znamo za tvoje blago, antičke simbole, kapije i stare česme sa ledenom vodom. Prolaze stare, čarobne vremeplove. Ulice, cvijećem kao sa slikarskog platna ukrašene. Palme i zelenila cvrkutom ptica oživljene. Tvoje zidine, pjesmom mora opjevane.

 

Ne tuži, Budvo, ljepotice, za te’ pišem ove rečenice.

 

Možda čuju gospoda i dame, ne otimajmo dušu Budvi. Imajmo osjećaja, jer ona sama ne može, k’o mati đecu, da nas kudi.

 

Ako želiš da naučiš više o novinarstvu

Prijavi se za učešće u radionici

Kontakt