06.04.2019

Nagrađeni rad Julije Kadine na festivalu "Male morske pjesme i priče" - Moje zamišljeno putovanje

Jedne noći, probudio me je neki neobičan zvuk. Vidjela sam neko svijetlo na kraju hodnika. Pošto sam jako radoznala, odlučila sam da pogledam šta je to.

 

Učenik: Julija Kadina V1  Druga osnovna škola, Budva

Približila sam se i vidjela da je to moja trojka iz matematike, koja je išla prema meni. Hm ... neobično je da trojke hodaju, ali na to tada nisam obraćala pažnju. Povela me je sa sobom. Zatvorile smo oči. Nisam znala zašto. Kada sam ih otvorila, vidjela sam nešto neobično. Neki drugi svijet! Da li je to moguće? Umjesto ljudi, u tom svijetu su bile brojke. Moja trojka mi je rekla da moram da saberem sve te brojeve. Dala mi je papir na kome su bila napisana slova i cifre koje ona označavaju. Sabravši sve brojeve, dobila sam broj 645 127, što je u prevodu značilo MNOŽENjE. Opet smo zatvorile oči. Ispod mene je bio broj 3. Krenula sam naprijed. Brojke su se mijenjale. Išle su ovako: 3, 6, 9, 12, 15 18, 21, 24, 27, 30. Shvatila sam da je to množenje sa 3. Naučila sam cijelu tablicu množenja. Trojka mi je rekla da brzo učim. Pošto sam naučila tablicu množenja, znala sam i dijeljenje. Ostalo mi je samo oduzimanje ali sam se već jako umorila. Trojka mi je rekla da moram naučiti oduzimanje, da bih znala matematiku savršeno. To je bilo posljednje što mi je rekla kao trojka. Postala je četvorka. Toliko sam se radovala, da sam odmah počela učiti oduzimanje. Sa četvorkom je bilo zabavnije učiti zato što je pametnija. Naučila sam i oduzimanja sa velikim zadovoljstvom.

 

Opet smo zatvorile oči. Vratila sam se kući. Pogledala sam svoj kontrolni zadatak. Na njemu se nije ni vidjela trojka. Sada se na njemu smiješila petica. Probudila sam se. Izgleda da je to bio samo san. Otrčala sam do torbe da vidim kontrolni. Na njemu je bila čista petica. Od toga dana nikada više nisam dobila trojku iz matematike.

Ako želiš da naučiš više o novinarstvu

Prijavi se za učešće u radionici

Kontakt