13.03.2020

Nataša Đukanović: Treba da smo u toku sa tim šta djeca gledaju i koga prate i razgovaramo sa njima o tome

"Naša djeca su izložena mnogo većoj količini informacija i, generalno, svemu - i dobrim i lošim stvarima, zbog Interneta. Imajte to u vidu",  kaže za "Krug mladih" Nataša Đukanović, direktorica marketinga Domain.Me

Pametni telefoni i računari postali su sastavni dio naših života. Za mnoge od nas postalo je nezamislivo provesti dan ili par sati bez stalne Internet konekcije i prisustva na društvenim mrežama. Živimo u online svijetu, prateći šta drugi rade, kako provode vrijeme, čime se bave, koliko zarađuju. Važne su nam informacije o uticajnim ličnostima – influenserima, lajkovi, broj pregleda i pratilaca. 

No, iako su za savremenog čovjeka pametni telefoni i računari postali potreba bez koje se ne može, postoje pravila kojih treba da se pridržavamo, kako bismo se zaštitili od njihovih negativnih uticaja.

 

U razgovoru sa Natašom Đukanović, direktoricom marketinga Domain.Me, saznajemo koja su to pravila, zašto treba da vodimo računa o svom digitalnom zdravlju, koje su najčešće posljedice pretjerane upotrebe tehnologije, kao i kako se zaštititi od njih. 

 

Bavite se edukacijom mladih na temu digitalne empatije i balansirane upotrebe tehnologije u okviru projekta „Razvoj digitalne inteligencije“. Kada pametni telefoni i digitalne tehnologije imaju loš uticaj na mlade?

 

Tehnologija je napredovala i razvijala se u pravcu toga da je u stanju da nas navuče da neprestano gledamo u telefon, da ne možemo da prestanemo da igramo video igru, ili da gledamo YouTube snimke. To ponašanje izgleda kao zavisnost od telefona. Interesantno je da neke vrste zavisnosti pokazuju da pokreću istu vrstu hemijske reakcije kao i droga i alkohol. Naime, te reakcije se dešavaju u „starijem dijelu mozga”, ili „reptilskom“ dijelu, koji je povezan sa osjećajem zadovoljstva i nagrađivanja. Povezan je sa dijelom koji pokreće hemijsku reakciju - hormon, dopamin. Nije, naravno, zavisnost jedino povezana sa stimulacijom reptilskog dijela mozga i sa lučenjem dopamina. Ali, izgleda da zavisnost ponašanja, među kojima je i zavisnost od telefona i kockanje, utiču na nas na sličan način kao i droga. Naravno, provjeravanje koliko imam lajkova neće proizvesti isti nivo dopamina kao kokain, ali svi smo svjesni da proizvodi neki osjećaj. Ova vrsta „zavisnosti” dovodi do toga da provodimo na telefonu mnogo više vremena nego što želimo, ili što je pametno.

 

Nataša Đukanović

 

Kako tumačite uticaj medija i društvenih mreža na stavove i ponašanje tinejdžera?

 

Čuveni izraz „kakva su ova današnja djeca“ nije svojstvena samo našoj generaciji. Svaka nova generacija, od baby-boomera do generacije alfa (kako je dat naziv generaciji rođenoj poslije 2010) donosi strah od nerazumijevanja promjena u ponašanju. Naravno da se te promjene pripisuju nekom spoljnjem uticaju i možda je to, u ovom slučaju, uticaj medija i društvenih mreža. Nekad je to bio uticaj radija, ili televizije. Mislim da starije generacije moraju da pokušaju da sagledaju te promjene iz perspektive kako je to bilo „u moje vrijeme” i da pokušaju da shvate da su promjene prirodna stvar.

 

 

Koje sisteme vrijednosti i obrasce ponašanja pojedini influenseri promovišu na društvenim mrežama i u kojoj mjeri su postali uzori djeci i mladima?

 

Nažalost, popularni jutjuberi i influenseri imaju mnogo veći uticaj na mlađe generacije nego što bismo mi to željeli i, u mnogo slučajeva, njihove vrijednosti i obrasci ponašanja su različiti od nama prihvatljivih. Mi se možemo prisjećati emisija Branko Kockica i Kolariću Paniću i njihovog uticaja na nas, ali, nažalost, nema sličnih na Internetu. Pa, i ako ih ima, nijesu interesantne mladima.

 

Ko ima koristi od sadržaja koje influenseri i jutjuberi dijele sa svojim pratiocima na društvenim mrežama i kako mladima pomoći da se nose sa takvim uticajima?

 

Korist za jutjubera, u smislu gledanosti ili broja pretplatnika na njihov sadržaj, je direktna u finansijskom smislu i to je glavni razlog njihove aktivnosti, osim njihove emocionalne potrebe da se ispolje. Problem je što gledanost raste, ukoliko oni imaju „skandalozni“ sadržaj, svađaju se sa drugim jutjuberima ili poznatim ličnostima. Međutim, mi kao roditelji moramo da postavimo neka pravila i ograničenja i da redovno razgovaramo sa svojom djecom o tome, da ukažemo na probleme i da pokušamo da smo konstantno u toku s dešavanjima, temama i jezikom sadržaja koji naša djeca konzumiraju. Neki jutjuberi znaju da prenesu i dobru poruku i vrijednost, istina na način koji nama ne odgovara. Ali, upravo zato treba da smo u toku sa tim šta djeca gledaju i koga prate i pokušamo da razumijemo i razgovaramo s djecom o tome.

 

 

Koko naći pravu mjeru i izbjeći negativne uticaje i posljedice pretjerane upotrebe digitalne tehnologije?

 

Svaka pretjerana upotreba ili ponašanje dovodi do nekih posljedica, ne samo u slučaju tehnologije. Zato se govori o balansiranoj upotrebi tehnologije, kao što se govori o balansiranoj ishrani, treninzima, radu i slično. Ono što je najvažnije je da mi sami moramo da ocijenimo koliko mi kao odrasli, koji treba da budemo u stanju da vodimo računa o sopstvenoj upotrebi tehnologije, možemo da kontrolišemo sebe i koje su posljedice na nas, pa tek onda da razumijemo i primijetimo uticaj tehnologije na našu djecu. Smatram da je sve individualno, svi smo različiti i svi različito reagujemo. Moj savjet je – prvo pokušajte da posmatrate sebe u upotrebi tehnologije, da razumijete koje su vaše potrebe i kakav je negativan uticaj na vas i kako da ga umanjite, pa, onda, primijenite to znanje na svoje dijete. Mnoga istraživanja ukazuju da je priča o depresiji, agresivnosti, usamljenosti, zavisnosti, narcisizmu, kao posledicama pretjerane upotrebe tehnologije pretjerana. Iako možemo da klasifikujemo ponašanje pod uticajem tehnologije kao poremećaj, gdje ne možemo da poreknemo da tehnologija ne utiče na naš mozak i na naše ponašanje, to uticanje važi i u pozitivnom i u negativnom smislu.

 

 

Na koje negativne uticaje treba posebno da obatimo pažnju?

 

Konkretno, lista negativnih uticaja koje stručnjaci nabrajaju je sledeća:

 

Multitasking - distrakcija - oni koji „multitaskuju”, ustvari, preskaču često sa zadatka na zadatak i lošije rade sve te zadatke. Učenje je jedino moguće ako je telefon isključen, ali i kad ne razmišljamo o tome je li neko nešto lajkovao ili poslao poruku.

 

Očekivanja ubrzanog zadovoljstva (instant gratification) - postavljanje selfija na Instagramu podstiče našu potrebu za pažnjom i očekujemo potvrdu. Tako smo se navikli na tu vrstu ubrzanog zadovoljstva da to dovodi do toga da počnemo da se ponašamo na isti način u životu - ako ne možemo da postignemo da nas neko pohvali u realnom životu, osjećamo se loše. Ako ne pobijedimo u igri u realnom životu, osjećamo se mnogo gore.

 

(Ne)strpljivost - tehnologija je sve brža, a naša pažnja sve kraća.

 

Narcisizam - bez obzira što nam pomaže u našem društvenom životu, postavljanje fotografija podstiče takozvani me-centered mentalitet. Narcisizam je kombinacija egzibicionizma i osjećaja da nam pripada više, nego što je to slučaj. Istraživanja ova dva osjećaja jasno povezuju sa količinom postavljanja na društvene mreže i samo-promocijom, a, onda, i lošim reakcijama.

 

Kognitivni gubici - istraživanja pokazuju da osobe koje imaju Internet Addiction Disorder (IAD), imaju smanjen tzv. sivi dio mozga, ali i bijeli dio, koji je povezan sa „kognitivnom kontrolom” i ponašanjem upravljanja ciljevima. Šteta je jasno povezana sa količinom vremena provedenim na Internetu. Ovdje se, naravno, radi o ektremnim slučajevima, gdje se provodi preko 10-12 sati na telefonu.

 

Osjećaj izolacije - puno se priča o negativnom uticaju tehnologije na osjećaj izolovanosti i usamljenosti. Ali, jedno od najvećih istraživanja „Pew Centra" ukazuje da, iako Internet i tehnologija odvlači ljude od drugih ljudi u fizičkom smislu, ona ih ne čini usamljenima, već, nasuprot, podstiče društvene interakcije.

 

Navela bih ovdje i to da oni koji najbolje koriste tehnologiju: brzo pronađu informaciju o svemu što ih zanima, brzo uče, brzo razaznaju da li je nešto laž ili ne, mogu da kontrolišu svoje digitalno zdravlje, nijesu nestrpljivi, ne gube koncentraciju lako i ne treba im telefon da ih konstantno zabavlja.

 

Jesu  li pametni telefoni zaista potrebni djeci nižeg uzrasta, ili se radi o trendu kom mnogi ne uspijevaju da odole? 

 

Moj stav je da svaki roditelj treba da vodi računa o svojoj djeci i da razmišlja o tome. Ima roditelja koji ne dozvoljavaju djeci do 15 godine da imaju pametni telefon, a ima i onih koji ga daju i djetetu od 5 godina. Svakako je mnogo važnije da roditelji budu upoznati s tim što dijete radi sa tim telefonom. Ako dijete sve vrijeme igra igre na telefonu, chatuje u zatvorenim grupama, koristi aplikacije u kojima se poruke brišu odmah nakon slanja, smatram da mora da reaguje. Postoje aplikacije i servisi koji nam daju uvid u to za šta se telefon koristi, preko kojih može da se podesi vrijeme korišćenja i to bih, svakako, savjetovala. Ali, naravno, djeca uvijek nađu drugi način. Zato je otvoreni razgovor najvažniji.

 

 

Kada i zašto je važno ograničiti upotrebu telefona?

 

Naša djeca su izložena mnogo većoj količini informacija i, generalno, svemu - i dobrim i lošim stvarima, zbog Interneta. Imajte to u vidu. Kad primijetite da dijete drastično mijenja ponašanje, zatvara se i manje komunicira, rastužuje se, bjesni, zabrinuto je, daje slabe rezultate u školi, započnite razgovor, pojačajte kontrolu telefona, posmatrajte, pokušajte diskretno da smanjite pristup telefonu, smanjite pristup Internetu, a, onda, uvedite i zabrane.

 

Zašto je važno da naučimo da kontrolišemo digitalno zdravlje?

 

Digitalno zdravlje se ogleda u tri pojedinačna elementa: digitalna higijena, digitalna pravila ponašanja i digitalna bezbjednost. Digitalna higijena se uspostavlja kroz postavljanje ograničenja na korišćenje telefona:

 

Definisanje vremena kad se telefon ne koristi - za vrijeme jela, pred spavanje, za vrijeme učenja.

 

Definisanje - koliko vremena provedemo pred ekranom, toliko imamo aktivnosti bez tehnologije - čitanje knjiga, igranje, trčanje, razgovor i izlazak s društvom.

 

Dan bez telefona - jednom mesečno, ili, ako je moguće, jedan dan nedeljno bez telefona. Ako ne, onda barem pola dana.

 

Kojih pravila ponašanja treba da se pridržavamo u online svijetu?

 

Ja uvijek počinjem od: online = offline

 

●  Lijepo ponašanje offline = lijepo ponašanje online

●  Maltretiranje offline = cyberbullying online

●  Prednost u online svijetu - imamo vremena da razmislimo. Ne odgovaraj na svaku poruku i komentar odmah. Posebno ne kad si ljut/a. Razmisli.

Isto se odnosi na bezbjednost - online = offline

●  Ne srijeći se sa nekim kog si upoznao (upoznala) online

●  Ne dijeli lične informacije (broj telefona, adresu, školu, datum rođenja, fotografije porodice, informacije o porodici...)

●  Ne postavljaj fotografije tako da svako može da ih vidi - privatni Instagram profil, podesi privatnost na Facebook-u, itd…

●  Kupovina online samo kad smo sigurni u kompaniju od koje kupujemo

●  Ne prihvatati prijateljstva od onih koje ne poznajemo

●  Djeca treba da uvijek prijave roditeljima ako im se obrati neko koga ne znaju, ili ako im neko prijeti ili ih maltretira.

●  Ne download-uj ništa bez prethodne provjere. Ne klikći na linkove koji su poslati u e-mailu.

●  Ne postavljaj informacije ili fotografije o drugima

●  Ne daj svoj password nikome - i neka bude komplikovan

 

 

 

 

 

Ako želiš da naučiš više o novinarstvu

Prijavi se za učešće u radionici

Kontakt