30.05.2018

Promovisan deveti broj časopis Krug mladih o održan okrugli sto „Medijska pismenost u Crnoj Gori i kampanja Birajmo šta gledamo“

U organizaciji JU „Narodna biblioteka Budve“ i NVO „Sedma sila mladih“, u subotu je održana promocija devetog broja časopisa „Krug mladih“ i tim povodom upriličen okrugli sto na temu „Medijska pismenost u Crnoj Gori i kampanja Birajmo šta gledamo“.

O ovoj temi govorili su: Elvira Ceković - PR Agencije za elektronske medije i urednica časopisa Zorica Radenović u organizaciji NVO „Sedma sila mladih“ dok su u organizaciji Narodne biblioteke Budve učesnice bile mr Božena Jelušić i mr Gordana Ljubanović.

Na početku su prikazana tri spota koji se emituju u okviru kampanje „Birajmo šta gledamo“ koja treba da utiče na podizanje nivoa svijesti o važnosti medijskog opismenjavanja roditelja, staratelja i djece i o važnosti odabira medijskih sadržaja za djecu. Ovu kampanju su pokrenuli Agencija za elektronske medije Crne Gore i predstavništvo UNICEF-a u Crnoj Gori.

 


Urednica časopisa "Krug mladih" Zorica Radenović smatra da samo pisati o nečemu i objavljivati tekstove nije dovoljno, da je potrebna živa riječ i razmjena stavova, iskustava, razmišljanja i neka vrsta diskusije da bi nas ova tema podstakla da razmišljamo šta možemo da učinimo kada je medijska pismenost u pitanju. Ona je istakla da je aktuelna kampanja od izuzetnog značaja za razvijanje medijske pismenosti u Crnoj Gori, te da su u NVO Sedma sila mladih odlučili da „na ovaj način ne samo podržimo kampanju i da pišemo o onome što ona promoviše, već i da mi u okviru NVO i časopisa „Krug mladih“ damo doprinos onoliko koliko je to moguće. Takođe smatramo da smo samo jedna karika u tom lancu mogućnosti razvijanja medijske pismenosti kod mladih, kod roditelja, uopšte kod svih jer znamo da je u Crnoj Gori na veoma niskom stupnju i ovo je samo jedan možda prvi korak ka tom cilju“. Ona je naglasila da svi faktori društva, počev od porodice, škole, nevladinog sektora, različitih kampanja i sl. zajedno mogu da doprinesu razvijanju medijske pismenosti.

 

Zorica Radenović, urednica časopisa Krug mladih

 

Mr Božena Jelušić je istakla da smo jedina zemlja u regionu koja ima Medijsku pismenost kao obavezan izborni predmet, sto podrazumijeva kao obavezno da se ponudi učenicima. Predmet je usvojen od strane Prosvjetnog savjeta i prošao je sve pedagoške provjere kazala je Jelušić istakavši da smo po njemu prilično prepoznati u regionu kao zemlja koja je napravila možda najznačajniji iskorak kada je u pitanju medijska pismenost i sa nama se može uporediti jedino Slovenija koja međutim nema to kao redovni predmet, već kao neku vrstu vannastavne aktivnosti. Naše škole taj predmet nude, ali ukoliko treba popuniti normu drugih nastavnih predmeta, onda se ne nudi. Pored osnovne pismenosti (skriptivne) Božena Jelušić je istakla i značaj digitalne, informacione i medijske pismenosti. Naš svijet je posredovan medijima i mi bez medija ne možemo više ni percipirati empirijsku stvarnost onako kako je percipiramo.

 

Mr Božena Jelušić

 


Emina Ceković, PR Agencije za elektronske medije istakla je da nije saglasna sa konstatacijom da su spotovi naivni, te da je najvažnije kod spotova iz kamapnje Birajmo šta gledamo da podstaknu roditelje da razmišljaju. Danas djeca prate medijske sadržaje sasvim blizu (a blizina djeteta tv-u je nekada bila jedina briga roditelja) i kreiraju ga interaktivno putem različitih platformi. Ceković je istakla da iako je tehnologija napravljena da poveže ljude ipak je dovela do toga da se međusobno udaljavaju. „Kod tradicionalne, linearne televizije regulisanje sadržaja je bilo mnogo jednostavnije i moglo je da zadovolji potrebe gledaoca. Danas to nije tako. Povećana je kontrola koju korisnik ima nad vremenom i mjestom za pristup sadržaju, regulacija ne može da riješi taj problem. Povećan je izbor i količina sadržaja koje omogućavaju digitalne tehnologije i distribucije. Postavlja se pitanje što se desilo sa regulacijom.

Virtuelno okruženje zauzima značajno mjesto u životima i interesovanjima naše djece i studije pokazuju da maloljetnici značajan dio svog vremena provode gledajući telefone, surfujući internetom, razgovarajući posredstvom telefona“ – istakla je Elvira Ceković. Ona je navela da u Crnoj Gori danas ima preko 200 hiljada korisnika kablovske televizije, 51 % domaćinstava ima pristup internetu kod kuće, internet priključak većinom imaju domaćinstva čiji mjesečni prihod prelazi 600 eura, ali i 30% domaćinstava sa prihodom ispod 300 eura takođe imaju internet; 91% djece uzrasta od 9 do 17 godina, prema podacima iz 2016, koristi internet, dok je 79% njih na internetu svakog dana. Proizvodi i usluge koje nude nove informacione tehnologije se nadmeću međusobno ali i sa porodičnim vrijednostima i znanjem koje djeca stiču u školi što sve utiče na navike, ponašanja i intelekt djece, navela je Ceković.

Djeca sadržaje virtuelnog svijeta veoma brzo usvajaju i prenose u realan svijet, a televizija je kao „dadilja“ ili „roditelj trećeg doba“ i zbog obrazovne funkcije i što zamjenjuje fizičku prisutnost roditelja - mišljenja je PR Agencije za elektronske medije. Povećanjem broja kanala povećani su i sadržaji nasilja, ukinute jezičke barijere. U tom kontekstu može se govoriti o dva aspekta: nasilju na televiziji i nasilju koje se zove televizija. Zasigurno su rat, krvoproliće, nasilje „roba sa velikom potražnjom“. Pitanje etičnosti kod izvještavanja o ovim događajima se i dalje otvara. „U programima 12 crnogorskih komercijalnih televizija učešće dječijih programa u prošloj godini iznosilo je 2,4%. Ono što je poražavajuće – navodi Ceković – je da dvije od tri televizije sa nacionalnom pokrivenošću imaju svega 1% dječijih programa.“

Šta se desilo sa regulacijom kad evropska regulativa posebnu pažnju poklanja zaštiti djece i maloljetnicima...Ono što je zabranjeno na tradicionalnoj televiziji na drugim platformama je dozvoljeno, pa tako sistemi zaštite funkcionišu samo kod tradicionalne televizije. Pojam medijske pismenosti se dosta često svodi na jednostavnu formulu uspjeha kako za medije tako i za publiku - kaže Ceković. „Naša odgovornost kao roditelja, institucije, države, društva, naša greška i propust je ukoliko djeca kao logičan izbor usvajaju agresivne i asocijalne modele ponašanja , jer konačno djeca su ekran u kojem možemo vidjeti sebe“.

 


Mr Gordana Ljubanović je govoreći o medijskoj pismenosti istakla da je za kritičko promišljanje potreban kritički aparat koji podrazumijeva pojmovni okvir i terminologiju i s tim u vezi pozabavila se terminima: nauka o informacijama, teorija informacija, informaciona i medijska pismenost, informaciono- informatičko društvo.

 

Živimo u dobu u kojem je informacija važna i postoji kao poruka koju je neko poslao i poruka koju je neko primio. „Informacije teku kroz komunikacione mreže na koje odlučujuće utiču čvorišta u kojima se mreže ukrštaju. Moć je tu, a više nije u političkim institucijama“ – Ljubanović navodi tezu Manuela Kastelsa koji je tvorac izraza umreženo društvo. Endru Kin priča priču o teroru mase koja je dovela demokratiju do paroksizma. „To što danas svako sa istim pravom može da objavi tekst i da ga nazove mišljenjem, isključujući pritom svijet urednika, lektora, stručnjaka za određene oblasti – šta je to nama donijelo, što smo time dobili što je sve postalo transparentno... (jedan od sinonima za informaciono društvo je- transparentno)“.

Navodeći izvode iz djela Endru Kina istakla je maksimu koja se osnosi na brzinu i površnost: imperativ brzine tjera novinare na površnost, površnost snižava kriterijume izvještavanja, sa nižih kriterijuma se ide u novi krug brzine… Pri pretraživanju baze podataka treba postići relavantnost: „Relevantnost pokazuje koliko je pogodak važan u odnosu na postavljeni upit. Dvije mjere relevantnosti su preciznost i odziv. One su na suprotnim krajevima lepeze i mogu se objasniti kao odgovori na pitanja: koliko elemenata koji su odabrani iz skupa su relevantni – preciznost; koliko relevantnih elemenata je odabrano iz skupa – odziv. O relevantnosti sadržaja za nas danas odlučuju medijska čvorišta.“ I gugl kao baza podataka ne zadovoljava svoju osnovnu svrhu a to je – da nam pomogne da nađemo informacije; prosto nije relevantna, nije dovoljno precizna, pa je svrha postojanja takve baze podataka nešto drugo – ističe Gordana Ljubanović.


Jedina prava stvar je po mišljenju profesorice Jelušić, naučiti mlade ljude da pitaju i da se pitaju i da mijenjaju perspektive, da imaju svijest o tome odakle se mogu uzeti validne informacije. Inteligencija nije monolit već sposobnost uma koja se dijeli u više segmenata: numerička, verbalna, prostorna, motorička... jedan činilac inteligencije je memorija koju mlade generacije gube zato što sve postoji u medijima, guglu... Nužno je pamtiti. Drugi problem je vrijeme koje protiče nekontrolisano ulaskom na društvene mreže smatra mr Božena Jelušić.
Medijska pismenost kao izborni predmet je profilisao učenike kao veoma uspješne studente kasnije na studijama. Ipak, na nivou Crne Gore za oko 10 godina od kad je uveden predmet medijska pismenost, oko 900 učenika je odabralo ovaj predmet, a te učenike i njihova bolja postignuća uistinu nije teško pratiti. Međutim, medijska pismenost se provlači i kroz druge nastavne predmete kako se to radi i na Zapadu.

 

 

Časopis „Krug mladih“ izdaje NVO „Sedma sila mladih“ koja u saradnji sa Narodnom bibliotekom Budve organizuje radionice novinarskog i kreativnog pisanja. Deveti broj časopisa koji je posvećen kampanji „Birajmo šta gledamo“ podržan je od strane Ministarstva sporta Crne Gore, Turističke organizacije Budve i drugih javnih preduzeća i firmi.

 

 




Ako želiš da naučiš više o novinarstvu

Prijavi se za učešće u radionici

Kontakt