28.12.2017

U Narodnoj biblioteci Budve promovisana Kastelova knjiga Zevs u budvanskom kazinu

U srijedu je u prostorijama budvanske biblioteke promovisana knjiga poezije Borisa Jovanovića Kastela Zevs u budvanskom kazinu koju je objavila JU Narodna biblioteka Budve. O knjizi su govorili publicista i teoretičar književnosti Vanja Kovačević koji je ujedno i pisac pogovora, profesorica i književnica Zorica Joksimović, urednica knjige Stanka Rađenović Stanojević i autor.

Prilazeći knjizi iz posebnog ugla, Vanja Kovačević je, između ostalog, naglasio – Boris Jovanović Kastel vrhunski je orjentalista. Ne zato što se bavi orjentalistikom, već zbog toga što etimologija riječi „orjentisati“ upućuje na Orijent, na Istok, na bogatstvo. Na prostor koji obiluje začinima, tkaninom, mirisima koji se uvlače u kožu, u kosu, u kosti. I čiji zarobljenici, kad ih jednom osjetimo, ostajemo za sva vremena. U tom smislu, i Mediteran je istok, ali ne samo kao strana svijeta, već kao istok-izvor, mjesto odakle sve izvire, nastaje… Pismo, knjige, civilizacija… Jer najvrjednije stvari, nastale na tlu Evrope, kontinenta koji je dobio ime po djevojci koju je Zevs u hladu platana obljubio prerušen u bijelog bika i obasut mirisom šafrana, stvorene su na Mediteranu. Uostalom, nije kraljica Jakvinta bez razloga tvrdila da civilizacije ima samo dokle raste divlja smokva. (…). Kastelove pjesme putovanje su, istovremeno, plovidba po najbeskrajnijem od svih svjetova – po nama samima. Zato se njegova književnost i može odrediti kao priča o unutrašnjim granicama koja se stalno iznova piše. Kastel nema potrebu da svijet o kojem piše zatvori jednom za svagda u čudesan krug koji niko neće moći razbiti. On kroz sopstvenu priču i isti takav doživljaj Mediterana pripovijeda o konačnosti, o svom doživljaju svijeta. I to je ključni razlog zbog kojeg se pripovijesti Mediterana pretvaraju u ličnu istoriju. Zvuči apsurdno, ali, govoreći kroz prizmu konačnosti, pjesnik svjedoči o istoriji vječnosti, težeći da dosegne apsolut. U ovom slučaju oličen u pričama o moru, jatima galebova, brodovlju, obalama i flotama koje su, ne želeći da poraze protivnika već da mu podare slobodu, postale pobjednici. Čak i po cijenu gubljenja svog života. U Kastelovim pričama, bilo da se radilo o pjesmama ili prozi, putevi trgovaca, razbojnika i uhoda, podudaraju se sa putevima vjere. Boris Jovanović Kastel u svim svojim knjigama, pa i u najnovijoj Zevs u budvanskom kazinu, sprovodi naizgled protivrječan postupak: on prozu pretvara u poeziju, a poeziju u priču. U jednom pasusu ili strofi nailazimo na jasnu formu, razgovjetnost i logičnost a već u sljedećoj na sve što je suprotno tome. Ali on je pjesnik koji je dosegao stupanj na kojem postaje jasno da su i život i svijet takvi. A on, uprkos dosanjanim svjetovima, dočaranim prostorima i potonulim gradovima i civilizacijama, za koje se ni danas sa sigurnošću ne može reći da li su zaista postojali, piše o najstvarnijoj stvarnosti: o sebi i našim životima raskošno tragičnim kao Mediteran.


U posebno nadahnutom eseju profesorica Zorica Joksimović govorila je o mediteranskom kosmosu autora i njegovim vječnim plovidbama, istakavši – Onaj koji za duhovni zavičaj i poetski kosmos ima Mediteran, koji nudi fililogiju morskih svjetova i metafiziku filozofije Sredozemlja, čija poezija gradi mostove koji povezuju ono realno – bivstveno i magično – metafizičko, koji je brat po mediteranskoj opsesiji Predraga Matvejevića, Boris Jovanović Kastel, najznačajniji crnogorski pjesnik mediteranske orijentacije, kako ga mnogi književni kritičari iz zemlje i regiona, (…), daruje nam stvaralačke hodove pjesnika putnika koji jezičkom lakoćom spretno roni do antičkih kipova, stare aleksandrijske biblioteke, rukuje sa sa venecijanskim palatama, razumije ritual Egipćana i Sumera, Helena i Romana, ispija kafu sa Kavafisom…Iz tog plutanja i poniranja (…) motiv vode u Jovanovićevoj poeziji, nevin u veličanstvenoj neprolaznosti svoga iskona u stalnom je aktu i mjeri: prolaznosti i vječnosti, spokoja i nespokoja, punoće i smisla – na razmeđi dvaju svjetova koji brode vodama Mediterana o kojem pjesnik očinski brižno opaža. (…) Kastel pripada onim autorima koji svojom kosmopolitskom kulturom i intelektualnom širinom brani lični patriotizam a pri tom ne odbacuje univerzalnost niti se dodvorava tronu Danas već se kreće ka mjestu Svevremenskog. On riječ gradi na plavetnilu jezičkog ćutanja, toj tihoj igri kroz istoriju i vjekove koja svemu napisanom nanovo ubrizgava posebnu strast imenovanja neimenljivog. (…) Onaj što sigurno brodi vodama Mediterana, pa tako kršten i poetski pročišćen, krstari našim morem – Mare nostrum, kako ga Rimljani nazvaše, stvara svoje, Unutrašnje more stihovnih kaplji – Mare internum! A kad se stvaralaštvo ovakvog umjetnika punoljetno odvoji da može samostalno da egzistira, to je dovoljan zalog da se postavi, poput karijatide, za jednog od nosećih stubova Hrama besmrtnih, zaključila je književnica Joksimović.


U ime izdavača JU Narodna biblioteka Budve prisutnima se obratila pjesnikinja i urednica knjige, Stanka Tanja Rađenović Stanojević koja je pojasnila paralelu izdavačkog senzibiliteta biblioteke sa Kastelovom poetikom – Pokrenuvši svoju izdavačku djelatnost prvi put aprila 2017.godine, JU Narodna biblioteka Budve je do decembra objavila ukupno šest knjiga, od kojih je knjiga poezije “Zevs u budvanskom kazinu” Borisa Jovanovića Kastela posljednja u tom nizu, a koju ovom prilikom nudimo čitaocima. Princip kojim se JU Narodna biblioteka Budve rukovodi prilikom odabira autora i knjiga koje će publikovati je princip zavičajnosti; bilo da su autori porijeklom iz Budve, bilo da žive i stvaraju u Budvi ili pak da pišu o Budvi inspirisani njome ili da su toponimi u njihovim djelima u vezi sa budvanskim krajem. Ovo posljednje je dakako opredijelilo pjesnika Borisa Jovanovića Kastela da u Narodnoj biblioteci Budve vidi izdavača njegovih pjesama, prepoznajući iznad svega značaj institucije kulture čije postojanje datira od 1864.godine. Ipak, i pored nastojanja da Biblioteka bude dom gdje će stanovati knjige zavičajnih autora i pored želje i nastojanja da nikog ne odbijemo, jedini kriterijum kojim je predvođena naša izdavačka djelatnost je isključivo kvalitet štiva koje se namjerava štampati.
Uz ime pjesnika Borisa Jovanovića Kastela već odavno je uvriježeno mišljenje i sintagma da je on pjesnik Mediterana! Mediteran, čini se, nije samo stil življenja već i odabrana filozofija života i svojevrstan umjetnički pravac. Kastel je to bezuslovno potvrdio svakom pjesmom, svakom zbirkom do sada, ostajući svoj na svome, dosljedan svom stvaranju i stvaralaštvu; od rođenja imajući svoj klan – more. A to je sloboda!


Mediteran kojim je pjesnički subjekat okupiran je i neka vrsta pjesničkog zavičaja, praiskoni i mitskog, i metafora djetinjstva koje je uvijek vezano za igru, a bez igre nema ni umjetnosti. U ovoj intelektualnoj poeziji Borisa Jovanovića Kastela koja od čitaoca zahtijeva jednu svestranu i duboku erudiciju, igra je u riječima čija nas čarolija drži na jednoj niti kojom su leksički, simbolički i idejno uhvaćene čak i praiskonske reminiscencije na ono što je i što bi Mediteran trebalo da bude u biti, ali i aluzije na sadašnjost koja ne smije biti kratkog pamćenja i bukvalni, puki odjek savremenog. Nema trajanja bez kontinuiteta. Zato Kastelov Mediteran, taj svjetionik poetskog mora, istražuje i obasjava dubine bića i bivstvovanja i u tome traganju opstaje i traje poezija.


U novoj zbirci stihova zabilježenim tintom hobotnice, koja je poetski oživjela budvanske boje mediteranske iskoni, pronicljivi čitalac otkriće simboliku u blagodetima slane vode – “znoj, suze ili more” – kroz jedan sinestetički spoj zvukova negdašnjih vremena i mirisa negdašnje-sadašnjih kojim je ovaj poetski ali i stvarni kraj okićen: pelinom, lavandom, jodom, lovorom… Za poeziju koja umjesto neprevodivog disanja na škrge u košmarima defetizma i aksiomima grabeži, profiliše i jedino afirmiše disanje punoćom života i stvaranja. Za poeziju koja se u krajnjem poistovjećuje sa Hipatijom, najumnijom vilom antike, čini se ne baš slučajno jer je i naša Budva kojom je pjesnički subjekat inspirisan, takođe antička: “Širim ti ruke/kod budvanskih bedema/i nosim u potpalublje./U spavaćici od bure/kalendari te ne mogu oteti!“I na koncu, stvaranje uvijek preispituje da bi trajalo, da bi se obnažilo i odjenulo, pa s tim u vezi kao osnovni princip poiesisa nudilo svojim širinama i dubinama izbore, etičke i estetičke, u vidu proglasa koje bismo na jarbole okačili i zaplovili pod uslovom da nas, makar i porinuti u pustinji, brodovi ipak čekaju.


Boris Jovanović Kastel ne samo kod nas nego i u Evropi slovi za pjesnika Mediterana i zaista je u cjelokupnom bogatom stvaralaštvu Mediteran odrednica, zajednički imenitelj tema i motiva, alfa i omega stvaranja, pa stoga, bez pretjerivanja možemo reći da je ovaj pjesnik savremenoj crnogorskoj poeziji na jarbolu istakao novi pravac. Posebnu draž ovim stihovima, na radost nas kao izdavača, daje lirikom otjelovljena iskonska Budva; da mastilom dubina ispisana, krvotokom stiha dotekne i ulije se u sadašnjost sveopšteg i nepresušnog mora.
Da izvrsna poezija ne poznaje granice i da se svugdje dobro može razumjeti i osjetiti, na to ukazuje činjenica da su Kastelovi stihovi prevedeni na mnoge strane jezike, da su stanovnici brojnih antologija evropske poezije, te da su zbog univerzalnosti i punoće značenja ovjenčani brojnim nagradama.Narodnoj biblioteci Budve je posebno zadovoljstvo što će široj čitalačkoj publici iz svoje edicije, moći da ponudi i poeziju Borisa Jovanovića Kastela rođenu sa imenom “Zevs u budvanskom kazinu”.


U svom obraćanju, autor se zahvalio izdavaču odnosno instituciji koja je osnovana još u XIX stoljeću što knjizi Zevs u budvanskom kazinu donosi posebnu privilegiju a autora čini ponosnim. Kada je riječ o mediteranskoj poetici u njegovom opusu, pjesnik je rekao da njegova poezija ne tretira spoljašnja mora, niti istoriju, zemljopis, arheologiju ili fakticitete Mediterana već naprotiv, ona uranja u unutrašnja mora bez koji bi jedrenjaci bili najobičnije olupine, korali skamenjeni, morske zvijezde fosili, kompasi naših srca zarđali a naša krv, zapečaćena u antičkim amforma, zaboravljena. Mediteran je, dakle, vodena baklja koja nam u tami globalizovanog svijeta i odljuđenja, svojim plamenovima osvijetljava puteve kako bi se što prije susreli sa Mediteranom sopstva. (…) Zašto sam baš izabrao Mediteran ili on mene, svejedno? Pa, jednostavno, zato što sam dinamikom njegovih hukova, otvorenošću i bezvremenim prostranstvima duha naprosto želio poetski i životno da se uzdignem iznad ustajalosti, zatvorenosti duha i prolazne energije naših okopnjelih života. Dakle, Mediteran nije samo more, prije će biti da se u njemu nalazi naša sudbina, poziv i proziv. On je simbol sopstva, slobode i beskraja.


U završnom dijelu promocije knjige Zevs u budvanskom kazinu, budvanski osnovci pjesnici iz Književne radionice profesorice Zorice Joksimović – Varja Delibašić, Julijana Sumarokova, Viktorija Labović i Vukan Vuletić – pročitali su svoje stihove i darivali ih Borisu Jovanoviću Kastelu.

 

JU Narodna biblioteka Budve

Ako želiš da naučiš više o novinarstvu

Prijavi se za učešće u radionici

Kontakt