05.01.2019

Jovana Mršulja, mlada talentovana flautistkinja iz Kotora: Bez ambicije i vježbe nije moguće ostvariti uspjeh

"Vjerujte u sebe i ulažete u svoje znanje, kakvi god da su trenutni rezultati ono što naučite ostaje vam do kraja života, a to će se kad tad isplatiti", kaže za Krug mladih Jovana Mršulja, mlada talentovana flautistkinja iz Kotora , jedna od dobitnica ovogodišnje nagrade iz Fonda za talente.

 

Pripremila. Ksenija Franeta

Da svira flautu Jovana Mršulja odlučila je sa samo šest godina. Krajem prošle godine izabrana je za jednu od dobitnica nagrade iz Fonda za talente. Učenica je IV razreda srednje muzičke škole „Vida Matjan“ iz Kotora i dobitnica više od 30 nagrada od kojih su najznačajnije Međunarodno takmičenje „Tahir Kulenović“ Valjevo, Međunarodno takmičenje „Anton Eberst“ Novi Sad, ali i mnoge nagrade na republičkim takmičenjima, kako solo tako i sa duom i triom. Imala je brojna usavršavanja kod poznatih flautista Dejana Gavrića, Ljubiše Jovanovića, Felixa Rengglia, Peter-Lukas Graf, Lara Levai Aksin, a svakodnevo je uči profesoricaAndrea Petković Živković, njen glavni profesor. Jovanim uspjeh  je dokaz da se znanje, trud i upornost isplate

 

 

Šta te je podstaklo da konkurišeš za nagradu Fonda za telente.

 

Za dodjelu nagrade prijavila sam se jer sam htjela oprobam ne sreću već to koliko vrijede moje dosadašnje nagrade i trud, kao i da vidim gdje sam ja u odnosu na svoju generaciju i uopšte srednjoškolce u našoj državi.  Nagrada mi znači mnogo i smatram je priznanjem za sva moja dosadašnja dostignuća i moj cjelokupan rad. 

 

Kada si počela da sviraš flautu?

 

Počela sam da sviram sa 6 godina. Oduvijek sam voljela muziku, još kao mala sam stalno igrala i pjevala te me zbog toga mama, koja je takodje svirala flautu, upisala u muzičku školu. Kako sam bila jako sitna odlučili smo se za flautu kao mali instrument ne znajući da posjedujem talenat za isti. Nakon prvih časova rodila se ljubav prema flauti i danas smatram da smo odabrali pravi instrument za mene. 

 

Kako se osjećaš na sceni i tokom nastupa?

 

Uvijek je teško stati na scenu, spremati se za neki nastup dugo i sve to prenijeti publici. Postoji odredjena doza treme kao znak odgovornosti prema sebi i prema dugima. Medjutim, kada se nastup završi ne postoji ljepši osjećaj i saznanje da putem istog mogu prenijeti i ostalima ljubav prema muzici i stvaranju. 

 

Koliko ti znače brojne diplome i nagrade koje si osvojila i koja ti je najdraža?

 

Diplome i nagrade su za mene nešto posebno, nezavisno od osvojenog mjesta one predstavljaju trud i rad koji sam uložila. Za nagrade me vežu posebne uspomena, smatram da su pokazatelj mog dosadašnjeg uspjeha. Najviše mi znači nagrada koju sam dobila na Medjunarodnom takmičenju "Anton Eberst" u Novom Sadu, gdje su se dijelile samo tri nagrade i na kom sam osvojila drugo mjesto među flautistima iz Kine i Japana koji su odlični svirači i veoma jaka konkurencija.

 

Baviš se i pjevanjem. Kako je došlo do toga?

 

Počela sam da pjevam u školskom horu sa 10 godina, i vrlo brzo sam se izdvojila kao solista. Nakon toga sam postala članica SPD "Jedinstvo" gdje sam i danas solista. Mislim da pjevanje upotpunjuje moju ljubav za muzikom. 

 

 

Kaje su tvoje ambicije za dalje školovanje?

 

Što se tiče planova za budućnost nakon završene akademije sigurna sam da ću gdje god me put odvede nastaviti da se bavim muzikom, flautom i pjevanjem. Takođe bih voljela da sviram u orkestru. Nastaviću da dajem sve od sebe i ostvarujem svoje želje i ciljeve. 

 

Imaš li neku poruku za mlade talente?

 

Moja poruka za mladim talentima je da bez ambicije i vježbe nije moguće ostvariti uspjeh. Da vjerujete u sebe i ulažete u u svoje znanje, jer kakvi god da budu trenutni rezultati ono što naučite i steknete vježbanjem ostaje vam do kraja života, a to će se kad tad isplatiti.

 

Ako želiš da naučiš više o novinarstvu

Prijavi se za učešće u radionici

Kontakt