24.03.2019

Branka Zečević, mlada talentovana umjetnica: "Muzika je istina, istina je ljubav, Bog je istina ljubavi!“

Mlada Podgorićanka Branka Zečević, sa samo 19 godina postala je prepoznatljivo ime na našoj muzičkoj sceni. Obožavatelji su joj već dali drugo ime „vila crnogorska“ jer smatraju da je ona jedan od najvećih vokalnih potencijala u Crnoj Gori. Sve češće je upoređuju sa velikim imenima naše muzičke scene Brankom Šćepanovic, Ksenijom Cicvarić i Danicom Crnogorčević.

 

Pripremila: Ana Stanić

Pored toga što izvrsno pjeva Branka studira Arhitektonski fakultet u Podgorici,  pjeva u horu pri Hramu Hristovog vaskrsenja, bavi se i folklorom, član je FA “Crna Gora”.

 

Snimak njenog nastupa koji je objavljen na Youtubu, vidjelo je pola miliona ljudi, te je nakon toga Branka počela često da dobija poslovne ponude i pozive da pjeva na važnim događajima i manifestacijama.

 

Za Krug Mladih govori o ljubavi prema muzici i svojim ambicijama.

 

Kada si prvi put osjetila ljubav prema muzici i zašto je tvoj izbor upravo tradicionalni melos?

 

Muzika je istina, istina je ljubav, Bog je istina ljubavi.

Prave i iskrene ljubavi se ne pojavljuju odjednom, moja prema tradicionalnoj muzici pojavila se vremenom, utkala se u mene, tu je, čuvam je i gajim. Zato što me čini sretnom i posebnom, svakim danom sam sigurnija u to da je ona zaista dio mene. Prišla sam joj iskreno, sa velikom željom da budem dio nje. Naravno, imala sam ljude kraj sebe koji su mi širili i otvarali vidike jednog posebnog dijela svih nas, a to je tradicija.

 

 

Šta za tebe predstavlja tradicionalna muzika, po čemu je autentična i kakve emocije izaziva kod publike i kod izvodjača?

 

Ona je sama po sebi autentična, ona sama govori, dovoljno je da imamo dušu i da joj se prepustimo. Za mene prvenstveno predstavlja - život. Život pun ljubavi i razočarenja, tuge i sreće, herojstva i čojstva. Emocije su svakako prisutne, što kod mene, što kod publike. Širimo je, ona je u nama, samo zavisi da li želimo da je pokažemo i prepustimo se istini i nečemu od čega ne možemo pobjeći, a to su emocije, koje su dio svakog mog nastupa, što mi govori da vrijedim.

 

 

Voliš da emociju izazoveš kod svojih slušalaca. Na koji način to činiš, i da li ti uvijek polazi za rukom da opčiniš publiku?

 

Kad bih rekla da se trudim da  je prenesem, slagala bih, to onda nije emocija. Ja to prije svega osjećam, ona naprosto izlazi i mene, nesvjesno, da me ljudi čak i pitaju "Odakle tolika emocija u glasu?". Nijesam sigurma, ali znam u dubini duše, da niko ne može ostati ravnodušan prema nečemu što je iskreno, i nenamjerno preneseno. Ljudi smo. 

 

 

Dok nastupaš često si u narodnoj nošnji. Koliko je bitno da uz ono što pjevaš prati to kako izgledaš?

 

Fizički izgled koliko dobar , toliko može i loš utisak da ostavi, u svemu nastojim da ostanem dosledna sebi, pokazala ja to kroz nošnju, suknje ili druge taolete. Odijelo nas ne čini boljim izvođačem niti čovjekom, ali svakako da je prijatno vidjeti kompletnu sliku, radi boljeg predstavljanja što zbog publike što zbog samog osjećaja lične vrijednosti.

    

 

Nakon Branke Šćepanović, Ksenije Cicvarić i Danice Crnogorčević dugo vremena na muzičkoj sceni nije bilo nekog ko je načinom izvodjenja naišao na oduševljenje publike. Da li ti prija poredjenje sa njima? 

 

Naravno da prija, velika mi je čast, zadovoljstvo i motivacija za dalji napredak. Imala sam priliku da pojedine i upoznam, pored sve umjetnosti, popularnosti, njihova ljudskost i predanost muzici je nešto što me najviše podstiče da ih slijedim i ostanem u ovome.

 

Učestvovala si na brojnim festivalima i takmičenjima, koja bi posebno izdvojila i zbog čega?

 

Izdvojila bih svoje prvo putovanje sa folklorom u Poljskoj 2014, gdje sam prvi put bila dio festivala i takmičenja uopšte, na kojem sam imala pozitivan ishod što mi je tada bilo vjetar u leđa.

Naravno i humanitarni koncerti, na kojima sam čest gost, koji me zaista ispunjavaju, neizbježni su elementi mog muzičkog napretka i života.  

 

 

Koliko često nastupaš i gdje?

 

Nijesam konstantno aktivna, nastupam periodično. Moji nastupi su obično vezani za crkvu, muzičke manifestacije, književne večeri i turneje sa folklorom. Radim po pozivu, rado se odazivam i dajem svoj doprinos. Slabo radim na reklami sebe i nastupa, što bih mogla da poboljšam. Hvala Bogu na mogućnostima, mada muzika sama nađe put do srca slušalaca.

 

 

Osim etno, koju još muziku voliš da slušaš?

 

U principu sve slušam, nijesam skeptična i ne dozvoljavam da imam barijere u svijetu muzike. Najviše mi prijaju balade, što je karakteristično za mene, volim da me prate mirne i umirujuće note muzike kroz život. 

 

U tvojoj biografiji neobično je to što nijesi neko ko se samo bavi muzikom već studira fakultet koji nema nekih značajnih dodirnih tačaka sa njom.

 

Nema značajnih, ali ih posmatram kao cjelinu. Sfera umjetnosti je široka  i nedokučiva, ne treba da ih razdvajamo već da ih činimo cjelinom. Odlučila sam se za studije Arhitekture za sada, muzika je svakako tu, kao hobi i kao "profesija", pa ćemo vidjeti. Fakultet je prioritet, čudni su putevi Gospodnji!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ako želiš da naučiš više o novinarstvu

Prijavi se za učešće u radionici

Kontakt